U ovome tekstu opisat ću vam probleme s kojima sam se susreo kod ugradnje centralnog grijanja na drva biomasu na nešto moderniji način (u usporedbi sa starim sustavima koji su se postavljali na ovom području do šireg uvođenja plina devedesetih godina). Upravo sam plin kod odabira vrste energenta za centralno grijanje vrlo brzo diskvalificirao, unatoč neusporedivom komforu kojega pruža, jer sam propustio njegove jeftine dane.
Odluka je pala na kruto gorivo jer su cijene drva za ogrjev uglavnom stabilne, nisu podložne redukcijama plina, za razliku od peleta drva se mogu nabaviti u “samogradnji” i ekološki je prihvatljiv, provjeren način grijanja. S negativne strane, s grijanjem na drva nikada vam nije dosadno, ne možete ga odvrnuti i zaboraviti, ali i taj problem se može umanjiti akumulacijom topline.
Od tehnike, odabrao sam dakle kotao na drva s tehnologijom pirolize, koji u usporedbi s klasičnim kotlovima ima veću iskoristivost drva i rjeđe se mora ložiti. Radi se o mom slučaju o kotlu Buderus Logano S121 koji među svim ostalim pirolitičkim kotlovima na tržištu ima tu prednost da se može unijeti u moj podrum preko dvije prostorije i stepenica, a opet ima dubinu ložišta preko 50 cm, što je zgodno jer se drva mogu rezati na pola.
Da si olakšam posao s loženjem, nabavio sam i Centrometalov akumulacijski spremnik topline od 500 litara (također uvjetovano njegovom veličinom i mojim stubištem, uz namjeru dokupa još jednoga, što bi trebao biti idealni kapacitet za 24kW kotao) i punjač spremnika ESBE LTC 141 (u prijevodu, konkurentska i jeftinija verzija Laddomata) s temperaturom otvaranja od 60°C.
Polako se nabavio i ostatak materijala za montažu i nakon samo nekoliko mjeseci iščekivanja montera, kotao od preko 300 kilograma uz teške muke i četvero ljudi unesen je u podrum i radovi su mogli početi.
Veći dio montaže prošao je uobičajeno, ali kako je monterima ovo bio prvi slučaj da montiraju kombinaciju kotla na drva – punjača – spremnika, bez obzira na iskustvo, trebalo je detaljno konzultirati upute i dokumentaciju. I tu su se dogodile prve pogreške koje smo naknadno uočili, ali konačna pojednostavljena shema spoja izgleda ovako:
B je kotao, L je punjač akumulacijskog spremnika, AT je akumulacijski spremnik, 3WV troputi ventil, CP je optočna crpka, a R su trošila (radijatori). Ovako to izgleda u stvarnosti.
Jedna misao o “Centralno grijanje – 1. dio”